Kako se danas osećate?

Ja sam otišao u inostranstvo pre svega iz radoznalosti, a ponajviše jer je to uradila maltene i cela moja grupa prijatelja, pa sam osećao nekako da sam na redu i ja da probam. Onda sam uvideo koliko je negde lakše živeti nego u Srbiji, i prirodno sam hteo da ostanem.
 
Odlazak zbog promene okoline mi je okej kao razlog ako je nekome potrebno tako nešto. Pa i ja sam otišao iz svog rodnog mesta iz tog razloga haha.

Ali očekivati neki finansijski preporod tamo je deluzija.
 
Pa lakse je psihicki, teze je finansijski.
ma nije, tako ti se čini pošto ti je daleko i strano. Nemaš nikog svog, moraš ponovo da nalaziš prijatelje, da se prilagođavaš okolini...

svakako ako se osećaš da ne pripadaš ovde i da te okolina guši treba da probaš preko.
 
Gejevi se uglavnom komotnije osecaju van rodnog mesta jer ih u osnovi niko ne poznaje, bar sam tako stekao utisak na osnovu ovih koje sam dejtovao i sa kojima sam se druzio.

Tako da, Lignjo, seli se u NS, ako neces vani lol Lezbo prestonica Balkana, uvek ce biti neka bucerka da razbije zube onima koji se usude nesto da ti dobace.

Ova poslednja rečenica zaslužuje 💀

Pravda za secerne odnose 💀
 
Nakon nekog vremena može da ti bude top, možeš i da se razočaraš i da se vratiš kući, ali u svakom slučaju period adaptacije mora da postoji i to može da bude jaaako gadno.

Ja sam se na NS adaptirao tipa 7 dana jer nisam došao negde gde ne znam nikog, ali se zato sećam Španije i letnje prakse - iako sam znao da se vraćam kući nakon nekog vremena, prvih mesec dana su mi bili PAKAO.
 
Cenimo sebe, svoj rad i trud i borimo se da budemo adekvatno finansijski kompenzovani (ne nagradjeni, ispostovani i ti drugi izrazi).

Svidja mi se sto vecina forumasa u poslovnom smislu drzi do sebe, sudeci po ovoj temi. Nastavite tako i bar ce se stvoriti neko zdravo mikrookruzenje, ako je vec sistem truo :)
 
Naravno da sam svestan adaptacije i prilagodjavanja. Prosao sam kroz to vise puta, 2006-2008 sam trenirao fudbal (jer je mama htela da budem u drustvu, a tad nista nisam pratio od sporta, jer sta me je zanimalo tad, samo Grand Sou, Viva i ESC) i 2008. odem na Vlasinsko jezero sa trenerom i ostalom ekipom dece na nedelju dana (valjda, ne secam se ni koliko) i ubijem se placuci. Te 2008. je pocelo da mi se gadi da idem da treniram i to sam pokazivao placuci na utakmicama i treninzima i svadjao se sa pojedinim decacima, a mama se drala na mene sto sam plakao i rekao da ne mogu vise.

2017. kad sam krenuo na fakultet u Kragujevcu, plasio sam se da se ne ubijem od plakanja bas zbog toga sto se desilo te 2008. na Vlasinskom jezeru, mislio sam da ako ostanem sam da cu se ubiti placuci. Ali iako cesto nisam svestan toga, pokazalo se da i u kriznim situacijama sa anksioznoscu mogu da se nosim sa tim (primer je odlazak u Grcku prosle godine sam i to sa sve napadima panike, bez obzira na robotizovan odmor).

Zato je meni, zbog problema sa anksioznoscu najbitnije od svega mentalno zdravlje i da budemo srecni, da ne dozvolimo da bilo ko utice na nasu psihu. To sto sam jos od osnovne shvatio da sam homoseksualac, ja sam strasno mrzeo sebe zbog toga da sam mami govorio "kako mrzim da se pogledam u ogledalo". U srednjoj se moja strast prema muskarcima samo povecala iako nisam trpio torturu za razliku od osnovne. Medjutim, poslednjih godina bas zbog toga sto drzim sve to u sebi i sto znam kakvi su ljudi ovde ja propadam iznutra. Uspeo sam cak i da se ugojim.

Video sam skoro na Youtubeu jednog decka po imenu Jamey Rodemeyer koji je rodjen 1997. godine i pricao o tome kako su ga stalno sikanirali u osnovnoj zbog toga sto je homoseksualac. U maju 2011. je govorio kako "ide na bolje" kad ono u septembru iste godine izvrsio samoubistvo zbog preteranih hejt komentara na drustvenim mrezama. Ledi Gaga mu je posvetila pesmu Hair jer je nju mnogo voleo da slusa.

Svestan sam ja svega mnogo vise nego sto treba, iako neke stvari necu i ne zelim da prihvatim. Svestan sam ja da je svuda isto a bio ovde, a bio u Tadzikistanu lupam. Jedino sto trazim jeste unutrasnji mir i da me roditelji pre svega prihvate takvog kakav sam, jer ne mogu vise da drzim sve to u sebi. Eto, bio sam nesrecno zaljubljen u bivseg najboljeg druga, iako on to ne zna, a mozda i sumnja. Hteo sam da izvrsim samoubistvo jer me je odbacio kao g**** zato sto sumnja da sam homoseksualac, niko za to ne zna; to je bilo pre Lisabona 2018, zato sam tad bio toliko depresivan.
 
Ja ne mogu roditelje koji svoju asocijalnu decu guraju da se dRuŽe pošto-poto. Koliko loših roditelja ima to je neverovatno...
 
Stvarno srećno... :)
Oženismo brata od tetke, posle 7 godina zabavljanja, baš sam veseo.. 🤓🥳 Nemam rođenog brata i sestru, pa su mi od rođene tetke, sin i ćerka, kao rođeni brat i sestra.. ❤️ On živi u Nemačkoj, ovde su pravili svadbu, a žena mu je Ruskinja, živi isto u Nemačkoj od pre faksa još. Došlo dosta njene familije iz Krasnodara i pored svih poteškoća jer su veliki problemi sa letovima, ljudi su do Beograda putovali i po 48 sati.. 😬 Zato sam još sretniji jer su svi skoro uspeli da dođu.. 🙏👍
 

Attachments

  • IMG_20230625_023111.webp
    IMG_20230625_023111.webp
    1.9 MB · Views: 19
Ja ne mogu roditelje koji svoju asocijalnu decu guraju da se dRuŽe pošto-poto. Koliko loših roditelja ima to je neverovatno...
Nisam rekao da su moji roditelji losi, jer nisu. Kakvi sve roditelji postoje, moji su i vise nego zlatni. Ali da su pravili greske, jesu.

Kao prvo, mama je bila dete razvedenih roditelja i nije imala bukvalno nista kako bi imala srecno detinjstvo. Trpela je torturu od oca jer ju je podsecao na bivsu zenu koja ga je prevarila, otvoreno mi je rekla. I zato je htela da konstantno bude uz mene da ne bih ja imao detinjstvo kao sto je ona, ali je logicno pravila greske. Nije cak radila uopste sve do moje 12. godine, znaci bukvalno je presedela kuci 16 godina u braku.

Prvo to sa guranjem u drustvo, to je bilo od malena znaci, a ja sam strasno mrzeo guzvu kao mali, onda to sa fudbalom iz istog razloga. I dan danas me tera da se druzim sa nekim samo zato sto ima isti problem kao ja, malo je falilo da mi uvali jednu maloletnicu. Ali moja majka je inace uzasno osetljiva kao i ja i mnogo je volim i slaba je na mene. Nikad nisam rekao da je los roditelj, samo da je pravila dosta gresaka i to je cak i sama priznala. Sve u svemu, bio sam prezasticen.

Tata sa druge strane 30ak godina radio na crno u CG sa svojim starijim bratom koji mu je bio jedini kolektiv. On tek nije imao pojma kako izgleda porodicni zivot jer je vise vremena bio u CG nego kuci, ali za to je kriv sistem koji ga je naterao da to radi; nije mogao posle srednje da ide dalje, otisao u vojsku i onda se eto ozenio, cak je i 1999. bio regrutovan u Kursumliji. Samo mi se kod njega ne svidja to njegovo "hoces-neces, moras".
 
Svako ima svoje unutrasnje probleme koji su njemu najveci na svetu. ZIvot je neobican, ne znate sta vam donosi sutra. Zivimo zivote u ciklusima, malo smo na vrhu, padamo i kada stignemo do dna jedini put je ka gore.
Moja motivacija i stvaranje nove energije su putovanja. NIsam otkrila toplu vodu, znam, ali jednom kada se upustis u te avanture spoznas zivotne boje koje te oplemene za ceo zivot. i da, sama sam si to obezbedila, niko mi nije pomogao. I ne bi ni dozvolila.
 
Sad sam se setio jedne bivše forumašice Mislim ono, za koju se na kraju ispostavilo da je muško. Isto tako sama sebi sve stvorila. Žena stena! 😭🔥
Zensko sam i ponosna na to. A da ponekad imam viska muske energije, imam.
Btw, takodje sam ponosna na moju porodicu koja je uvek bila oslonac i davala krila svim naprednim idejama ukucana. To mi je bilo pod normalno dok nisam ukapirala da to nije kod svih isto.
Nisam rekla da sam sve sama sebi stvorila u zivotu, nego vezano za putovanja, organizovala, zaradila sredstva sa kojima cu da uzivam u drustvu ili sama, svejedno. Zanimljiva je i jedna i druga varijanta.
 
Da, i ja kad sam rekao da sam sve sam sebi stvorio mislim na stvari i iskustva NAKON što sam se zaposlio. A pre toga hvala roditeljima na svemu.
 
Back
Top