Nije uopste lako izaci iz ormara s obzirom na to u kakvom sam okruzenju. Znaci ja zbog toga pucam i zbog toga imam panicne napade. Prosto pun sam besa iznutra zbog toga.
Eto desilo se, zaljubio sam se u bivseg najboljeg druga dok sam bio u srednjoj skoli, nisam smeo to da mu kazem jer bi me ubio zato sto je homofob, a kasnije je nasao devojku, verovatno se i ozenio njom (a inace je ta devojka bila ljubomorna cak na mene, ne salim se). I eto posvadjali smo se, odbacio me kao g i ja sam upao u tesku depresiju, godinu dana sam bio u bedaku, dok nisam pokusao da se pomirim sa njim i onda digao ruke od njega i vise nikad nisam hteo da ga vidim. Ali jace je od mene, stalno mislim na njega i jos ga volim a kako izgleda uvek cu da ga volim.
A sad eto, zaljubio sam se u drugog decka koji je meni prelep, a mladji je od mene, medjutim on mene ne voli, sam sebe odbacuje od mene. I onda se pitam, zasto nailazim na pogresne osobe.