Način, kako se Egretova pesma prihvata podseća na Konstraktu prošle godine.
Odmah po objavljivanju pesama, primećena od strane pojedinaca kao potencijalno interesantna, u polufinale ušla kao autsajder, a onda je krenulo masovno oduševljenje jer kvalitet ne možeš da ne primetiš.
Da, znam, Egret nema harizmu Konstarakte, ali ima pesmu kojoj kvalitet, različitost i kompleksnost ne možeš da ignorišeš.
Da, jasno je i da ne može da digne masu na noge, ali snagom emocije koju izaziva može da te prikuje za mesto.
Uostalom, ako je mogao Sobral mogao da pobedi na Eurosongu, može i Egret na PZE, bar da bude primećen.
Ja kad bih mogla poslala bih Partibrejkerse da zapraše "1000 godina", ali kad ne može takva energija prija mi čista emocija koju stvaraju gudači i ona klavirska deonica koja počinje na 1:18 Egretove pesme.