Ja do dana današnjeg nisam prežalio što Portugal 2019. nije ušao u finale (a tipa San Marino sa Serhatom jeste
). Ali nije kao da sam mu predviđao finale, nisam znao šta da mislim o kvalifikaciji, ipak sam bio realan i onako eksterno sumnjičav. Samo sam lično bio opčinjenom pesmom, nastupom i celim konceptom, za mene je ono prosto bilo ispred vremena, u najpozitivnijem smislu.
Ali stoji da su šanse da ICS doživi tu sudbinu i ne kvalifikuje se ekstremno mininalne do nepostojeće. Telemoveis je bio još rizičniji i još eksperimentalniji, tu pesmu Conan nije nikad pevao isto, baš je više bilo kao neki ekspresivni performans, hermetičniji, zatvoreniji nekako u umetničkom smislu. I ICS je pomereni performans, ali je svakako otvoreniji, više poziva na interpretaciju, jasnije je strukturisan i kao pesma i kao nastup, pitkiji što kažete, ispod svog tog čuđenja je zapravo catchy pop hit. A i van toga, na nekom banalnom nivou, mislim da šira publika bolje odreaguje na sve te neke inovativne i pomerene stvari kada ih donose žene na sceni.